Long blog for long talk
07:07Svaki početak nečeg novog je težak. Koliko god mi mislili da smo spremni, već dovoljno zreli i naučeni na brzu prilagodbu, bit će nam teško. Pa je tako i početak mog faksa bio poprilično težak. Ne u smislu da se nisam mogla prilagoditi gradu, koji je relativno blizu mog doma i već mi je bio dovoljno poznat, već na način da sam izgubila volju upoznavanja novih ljudi. Znate ona ''monotonija svakidašnjeg dana'' o kojoj sam pričala prije koji mjesec? Točno to se meni dogodilo.
Smatram da sam do početka srednje škola bila u poprilično negativnom okruženju. To okruženje nije bilo toliko loše - koliko je loše utjecalo na mene i na moj način razmišljanja. Jednostavno postojali su neki običaji, navike i načini života okoline koji nisu meni odgovarali, nisu se slagali s mojim razmišljanjima i nisam ih htjela prihvatit kao takve, iako sam ih poštovala. Dok sam došla u srednju školu polako ali sigurno sam počela graditi sebe. Bilo je tu i dobrih i loših stvari, oduvijek sam bila mali zvrk. Kao poprilično komunikativna osoba poznavala sam jako puno ljudi, s nekima sam se družila više, s nekima manje.
Zakon privlačnosti kaže da privlačimo sebi ljude, događanja i okolnosti koje se podudaraju s našim unutarnjim stanjem. Drugim riječima, privlačimo ona iskustva koja su u skladu s našim uvjerenjima. Doduše ta uvjerenja u srednjoškolskoj dobi su jako labilna i ponekad ako promijenimo svoje mišljenje - mijenjamo i društvo. Što je zapravo sasvim u redu jer ćemo cijeli život tražiti osobe koje nama pašu.
U školi sam imala rutinu. Svaki dan mi je bio unaprijed isplaniran. I to mi je odgovaralo. Okružena ljudima koji me čine sretnom i zaglavljena u ''monotoniji svakidašnjeg dana'' nisam željela remetiti svoj red i mir. A dolaskom na fakultet dogodilo se upravo to, u meni se probudila zbunjenost i ogroman strah od nepoznatog.
 |
| Model: Jurica Mijatović |
0 komentari