Who am I when I'm nobody?
04:54Često se gubim u monotoniji svakidašnjeg dana. Na suptilan način dovodim u pitanje svoje osobne granice. Razum i emocije. Život je beskrajno raznolik. Ljudi, odnosi i informacije su uvijek iznova jedinstveni. Pa tako nikad ne znaš koga ćeš sresti, kako ćeš se osjećati i koliko lijepih stvari ćeš ćuti.
Pročitala sam negdje ne tako davno, učeći za maturu, da ljudi do 30-te godine imaju želju za istraživanjem, upoznavanjem svijeta (odnosno sebe), dok se nakon tih godina gasi znatiželjna lampica. Većina njih ugasi tu lampicu sama. Odnosno osoba smatra da je u životu vidjela sve što je imala za vidjeti, istražila sve što se dalo istražiti i pronašla sebe u vrtlogu koji se, nakon 30-te, usuđuje nazvati životom. Tu se već pojavljuje i posao, možda i vlastita obitelj.. čovjek izgubi vremena za sebe, kažu. I ne krivim ih. Strah od nepoznatih situacija čovjeka tjera u udobnu rutinu. Moje pitanje je, kada isti taj čovjek prestane težiti za osjećam povezanosti, životnom strašću i životom kao samim, je li on tada umire?
1 komentari
Nice one :)
OdgovoriIzbriši