Blue Ivy

Stranica 364 od 365. Bome, ne znam kako je ovako velika godina stala u tako malo stranica. Neću puno duljiti imam samo par stvari za reć. Svaka godina nosi svoj miris - miris dobrih i loših stvari. Kao pas, obilježi svoje stablo. Stablo koje se zove Ja. Moje ovogodišnje stablo je jako umorno. Umorno je od tuđih pogleda, problema, zabave. Umorno je od...

Read More...

Baka mi je uvijek govorila da se sve može oprati osim obraza. Uvijek sam ju gledala tako zbunjeno.  Ono što nisam shvaćala kada mi je baka pričala, a sada jako dobro znam, je to da prošlost ostavlja tragove. Tragove koje ostaviš iza sebe lutajući putevima do svojeg ja.  Puno puta prolazeći poljima svoje mladosti možeš činiti nešto što u današnjici ne bi. To...

Read More...

Svaki početak nečeg novog je težak. Koliko god mi mislili da smo spremni, već dovoljno zreli i naučeni na brzu prilagodbu, bit će nam teško. Pa je tako i početak mog faksa bio poprilično težak. Ne  u smislu da se nisam mogla prilagoditi gradu, koji je relativno blizu mog doma i već mi je bio dovoljno poznat, već na način da sam izgubila...

Read More...

Svi žele napraviti nešto od svog života. Postati nešto. Uspjeti u nečemu. Malo njih doduše ostvari željeno. Ali što je uspjeh zapravo? Zar se naša djela broje samo ako ih drugi vide?  Zar su dobra djela samo ona koje netko drugi prepozna kao ista? Jesu li ona stvarno onda i dobra ako ih radimo jer su ih drugi prepoznali kao takva? Dane je...

Read More...

Dugo nisam pisala. Što zbog obaveza - što zbog manjka inspiracije. Nisam ja osoba koja uvijek može nešto napisati. Uvijek, doduše, imam nešto za reći. Međutim, teško se to nešto pretvori u smislene rečenice. Smisleno u besmislenom.  Ljudi su čudna bića. Definirani smo po našim društvenim ulogama. Prolazimo putevima kojima želimo, možemo ili moramo ići. Je li put stvarnost ili mašta?  ...

Read More...

CPU. Mjesto u kojem se obrađuju sve važne informacije jednog kompjutera. Mozak. Moj CPU. Ubaci emocije. Što dobiješ? Sjebanu grafičku i pregrijavanje. Što uopće pisati kada nemaš ništa za reći? Ili ipak imaš toliko toga za reći a ne znaš se izraziti. Koliko komplicirani možemo bit. Pupčanom vrpcom vezani za osjećaje. Zar to ne krasi jednu osobu? Zar te to ne čini čovjekom? ...

Read More...

Često se gubim u monotoniji svakidašnjeg dana. Na suptilan način dovodim u pitanje svoje osobne granice. Razum i emocije. Život je beskrajno raznolik. Ljudi, odnosi i informacije su uvijek iznova jedinstveni. Pa tako nikad ne znaš koga ćeš sresti, kako ćeš se osjećati i koliko lijepih stvari ćeš ćuti.  Pročitala sam negdje ne tako davno, učeći za maturu, da ljudi do 30-te godine imaju...

Read More...

model: Bebek Željka, 2014. ...

Read More...